Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi, putujući zemljom Kosala sa velikom družinom svoga prosjačkog reda, došao u selo kosalskih brahmana po imenu Opasādam. Tamo je Blaženi boravio u Božanskom gaju iznad Opasāde, u šumici salovih stabala.

U to je doba Opasādam bilo sjedište brahmana Ćankija, napučeno mjesto bogato pašom, drvetom, vodom i žitom, kraljevsko imanje koje mu je rađa Pasenadi, vladar Kosale, poklonio kao brahmanski posjed.

Među brahmanskim stanovništvom Opasāde pročula se vijest: isposnik Gotamo iz plemena Sakya, koji je napustio postojbinu Sakya i postao beskućnik, putujući zemljom Kosala sa velikom družinom svoga prosjačkog reda stigao je sada u Opasādu. O tom se blaženom Gotami širi ovakav dobar glas: “Doista, on je blažen i usavršen, potpuno probuđen; postigao je ispravno znanje i vladanje; dobro je upućen znalac svijeta, nenadmašni vođ ljudi kojima je potrebno vođstvo; učitelj bogova i ljudi, budan i blažen. Snagom vlastite spoznaje on je prozreo i zna da objasni ovaj svijet, njegove dobre i zle duhove, božanstvo koje njime vlada, pokoljenja isposnika i svećenika, bogova i ljudi. On propovijeda nauku slovom i duhom, lijepu na početku, lijepu u sredini i lijepu na kraju, upućujući na potpuno savršen i pročišćen svetački život. Istinska je dobrobit ugledati tako usavršena bića.”

Tada se brahmanski domaćini iz Opasāde upute u družinama i skupinama prema ulazu u Božanski gaj, u šumicu salovih stabala.

Kada je brahman Ćanki, koji se tada nalazio na gornjem katu svoga dvora na popodnevnom počinku, vidjeo kako se brahmanski domaćini kreću iz Opasāde u družinama i skupinama prema ulazu u Božanski gaj, u šumicu salovih stabala, obrati se svome dvorjaninu i upita:

—Zašto su se, dvorjaniče, brahmanski domaćini uputili … u Božanski gaj?

—Tamo je, gospodine Ćanki, sada isposnik iz plemena Sakya… Pošli su da posjete tog blaženog Gotamu.

—Onda, dvorjaniče, otiđi do brahmanskih domaćina iz Opasāde, pa im reci ovako: “Gospodo, brahman Ćanki vam poručuje da pričekate, jer i brahman Ćanki želi da posjeti isposnika Gotamu.”

—Da, gospodine, odvrati dvorjanik brahmanu Ćankiju, pa se uputi do brahmanskih domaćina iz Opasāde i saopći im gospodarevu poruku.

Tada je upravo u Opasādi boravilo oko pet stotina brahmana iz raznih područja koji su došli da obave neki posao. Kad su ti brahmani čuli da brahman Ćanki hoće da posjeti isposnika Gotamu, otiđu k njemu pa mu rekoše:

—Zar će zbilja gospodin Ćanki ići da posjeti isposnika Gotamu.

—Da, gospodo, to je i moja namjera.

—Neka gospodin Ćanki ne ide da posjeti isposnika Gotamu! Ne dostoji se da gospodin Ćanki ide posjetiti isposnika Gotamu, nego se dostoji da isposnik Gotamo dođe da posjeti gospodina Ćankija. Gospodin Ćanki je plemenita roda i s majčine i s očeve strane, njegovi su preci kroz sedam pokoljenja bili bez mane i prigovora u pogledu čistoće rodoslovlja. To je jedan razlog zbog kojeg nije dostojno da gospodin Ćanki ide posjetiti isposnika Gotamu, nego da isposnik Gotamo dođe posjetiti gospodina Ćankija, a ostali su razlozi ovi: gospodin Ćanki je imućan, vrlo bogat posjednik; gospodin Ćanki je svladao petovrsno znanje triju Veda—značenje riječi i obredna pravila, rastavljanje slogova i intonaciju, a uz to i redoslijed predaje, izučio je metriku i gramatiku, prirodopis i (tjelesna) obilježja velikih ličnosti.—Pored toga, gospodin Ćanki je lijep i ugledan, ljubazan; po lijepoti puti ni cvijet mu nije ravan, a ni po izgledu ni po snazi ne zaostaje za svijetlim bogovima.—Pored toga, gospodin Ćanki je krepostan, obdaren i osnažen vrlinom.—Pored toga, gospodin Ćanki lijepim glasom zna da se lijepo izrazi; govor mu se odlikuje uljudnošću; uvjerljivo i bez zaplitanja zna da objasni svrhu. Pored toga, gospodin Ćanki je učitelj mnogih učitelja, poučava tri stotine učenika svete himne (mantram).—Pored toga, gospodina Ćankija poštuje, cijeni, hvali, slavi i priznaje Pasenadi, vladar Kosale, a isto tako i brahman Pokkharasati.—Pored toga, Opasādam, sjedište gospodina Ćankija, mjesto je napučeno, bogato pašom, drvetom, vodom i žitom, kraljevsko imanje koje mu je rađa Pasenadi, vladar Kosale, poklonio kao brahmanski posjed.—Zbog toga se ne dostoji da gospodin Ćanki ide posjetiti isposnika Gotamu, nego se dostoji da isposnik Gotamo dođe posjetiti gospodina Ćankija.

Kad su mu to rekli, brahman Ćanki odgovori tim brahmanima ovako:

—A sada, gospodo, saslušajte zašto je po mojem mišljenju dostojno da mi otiđemo posjetiti toga gospodina Gotamu, a ne da on posjeti nas. Neosporno je, gospodo, da je isposnik Gotamo plemenita roda i s majčine i s očeve strane; da su njegovi preci kroz sedam pokoljenja bili bez mane i prigovora u pogledu čistoće rodoslovlja. To je jedan razlog zbog kojeg se ne dostoji da gospodin Gotamo dođe nas posjetiti, nego se dostoji da mi idemo posjetiti njega, a ostali su razlozi ovi: neosporno je, gospodo, da se isposnik Gotamo odrekao obilja kovanog i nekovanog zlata u podzemnim i nadzemnim riznicama i odvratio se od svjetovnog života.—Neosporno je, gospodo, da je isposnik Gotamo u mladosti, dok su mu kose bile još potpuno crne, u punoj mladenačkoj snazi, u najboljoj dobi života napustio dom i postao beskućnik.—Neosporno je, gospodo, da je isposnik Gotamo nasuprot željama svojih roditelja, dok su oni suze ronili, odrezao kose i bradu i obukao isposničko požutjelo ruho, te napustio dom i postao beskućnik.—Neosporno je, gospodo, da je isposnik Gotamo lijep i ugledan, ljubazan; po lijepoti puti ni cvijet mu nije ravan, a ni po izgledu ni po snazi ne zaostaje za svijetlim bogovima.—Neosporno je, gospodo, da je isposnik Gotamo krepostan, oplemenjen u vrlini, ćudoredan i usavršen u ćudoređu.—Neosporno je, gospodo, da isposnik Gotamo lijepim glasom zna da se lijepo izrazi; govor mu se odlikuje uljudnošću; uvjerljivo i bez zaplitanja zna da objasni svrhu.—Neosporno je, gospodo, da je isposnik Gotamo učitelj mnogih učitelja.—Neosporno je, gospodo, da je isposnik Gotamo svladao strast za tjelesnim užicima i rješio se nepouzdanosti.—Neosporno je, gospodo, da isposnik Gotamo tumači djelovanje (kamma) i šta se djelatnošću postiže, bez namjera štetnih za brahmanski rod .—Neosporno je, gospodo, da je isposnik Gotamo napustio visoku i uglednu vladarsku obitelj da postane beskućnik.—Neosporno je, gospodo, da je rod koji je isposnik Gotamo napustio imućna i vrlo bogata posjednička obitelj.—Neosporno je, gospodo, da ljudi iz dalekih pokrajina, iz dalekih zemalja dolaze da se savjetuju s isposnikom Gotamom.—Neosporno je, gospodo, da su tisuće i tisuće bogova kod isposnika Gotame našli utočište živih bića.—Neosporno je, gospodo, da se o isposniku Gotami širi dobar glas … (ponavlja se formula sa početka govora.)—Neosporno je, gospodo, da je isposnik Gotamo obilježen sa 32 znaka velike ličnosti.—Neosporno je, gospodo, da se vladar Māgadhe Seniyo Bimbisāro sa ženom i djecom obratio isposniku Gotami, utočištu živih bića, a isto tako i Pasenadi, vlada Kosale, i brahman Pokkharasati.—Isposnik je Gotamo, gospodo, stigao u Opasādu i tu boravi u Božanskom gaju iznad Opasāde, u šumici salovih stabala. Koji god asketa ili brahman stigne u naše mjesto ili okolicu, naš je gost. A gosta treba lijepo primiti, dostojno, s pažnjom i poštovanjem… I to je razlog zbog kojeg se ne dostoji da isposnik Gotamo dođe da nas posjeti, nego da mi idemo posjetiti njega.—Toliko je, gospodo, meni poznato o ugledu toga gospodina Gotame, ali to nije sve. Ugled gospodina Gotame je neizmjeran… Pa zato, gospodo, pođimo svi zajedno da posjetimo isposnika Gotamu!

I tako brahman Ćanki s velikom družinom brahmana otiđe da posjeti Blaženoga. Kad je stigao, pozdravi se s Blaženim, prijateljski, pa nakon prijaznog i učtivog razgovora sjedne sa strane.

Tada je upravo Blaženi sjedio u razgovoru s mnogim brahmanima raspravljajući o mnogim važnim pitanjima. U tom se skupu nalazio i šesnaestogodišnji mladić obrijane glave, po imenu Kāpathiko, koji je izučio petovrsno znanje triju Veda, od značenja riječi i obrednih pravila, od glasova i slogova, do redoslijeda predaje; izučio je metriku i gramatiku, prirodopis i (tjelesna) obilježja velikih ličnosti. On je čestim upadicama prekidao razgovor mnogo starijih brahmana s Blaženim. Konačno ga Blaženi prekori:

—Neka poštovani Bharadvađo ne prekida upadicama razgovor mnogo starijih brahmana, nego neka pričeka dok oni završe govor!

Na te riječi brahman Ćanki oslovi Blaženoga ovako:

—Neka gospodin Gotamo ne prekoreva mladog Kāpathiku! Kāpathiko je mladić iz ugledne obitelji, vrlo obrazovan, zna lijepo da se izrazi, mudar je, pa može i da pričeka da porazgovori s gospodinom Gotamom o toj temi.

Na to Blaženi pomisli: “Doista, mladić Kāpathiko mora da je potpuno ovladao znanjem triju Veda kad ga brahmani toliko cijene.”

A mladić Kāpathiko pomisli: “Ako me isposnik Gotamo pogleda u oči, onda ću ga nešto pitati.”

Blaženi je razumio o čemu premišlja mladić Kāpathiko, pa usmjeri pogled pravo na njega. Kāpathiko pomisli: “Isposnik Gotamo mi izražava poštovanje. Da mu sada postavim pitanje?”, pa prozbori ovako:

—Šta ima da kaže gospodin Gotamo o svetim himnama starih brahmana koje se predajom prenose sa pokoljenja na pokoljenje kao košara od ruke do ruke, a o kojima brahmani imaju jednodušno mišljenje: “Samo je ovo istina, a sve ostalo je zabluda” ?

—Ali, Bharadvađo, ima li među svim tim brahmanima i jedan jedini koji može reći: “Ja to znam, ja to uviđam: samo je ovo istina, a sve ostalo je zabluda” ?

—Nema, gospodine Gotamo!

—A ima li, Bharadvađo, barem jedan brahmanski učitelj ili učiteljev učitelj, sve do sedmog učiteljskog pokoljenja, koji može reći: “Ja to znam, ja to uviđam: samo je ovo istina, a sve ostalo je zabluda” ?

—Nema, gospodine Gotamo!

—A oni, Bharadvađo, koji su u davnim vremenima bili brahmanski mudraci, autori svetih himni i njihovi prenositelji, čije stare himne, onako kako su ih oni pjevali, predavali i usklađivali, brahmani još i danas pjevaju i recituju—recitujući ono što je već izrecitovano, izričući ono što je već izrečeno—jesu li barem ti (prvobitni autori), tj. Atthako, Vamako, Vamadevo, Vessamitto, Yamataggi, Angiraso, Bharadvađo, Vesettho, Kassapo, Bhagu , tvrdili: “Ja to znam, ja to uviđam: samo je ovo istina, a sve ostalo je zabluda” ?

—Nisu, gospodine Gotamo!

—Prema tome, Bharadvađo, među svim tim brahmanima nema nijednog brahmana, nijednog brahmanskog učitelja ili učiteljevog učitelja, sve do sedmog učiteljskog pokoljenja, koji može reći: “Ja to znam, ja to uviđam: samo je ovo istina, a sve ostalo je zabluda.” A ni oni koji su u davnim vremenima bili brahmanski mudraci, autori svetih himni i njihovi prenositelji … takođe nisu to o sebi tvrdili. Sve to, Bharadvađo, liči na povorku slijepaca koji se drže jedan drugog, a da ni prvi, ni srednji, ni posljednji ne vidi ništa. Isto mi se tako i slijed brahmanskih govora čini kao povorka slijepaca. Ne čini li ti se, Bharadvađo, da odatle proizlazi da je brahmanska vjera bez osnova?

—Ali, gospodine Gotamo, brahmani se ne pridržavaju samo vjere nego i predaje.

—Najprije si, Bharadvađo, pošao od vjere, a sada se pozivaš na predaju. Postoji, Bharadvađo, pet principa čiji je alternativni smisao očevidan. To su vjera, sklonost, predaja, logičko rasuđivanje i suzdržavanje od zauzimanja stanovišta. Pa ipak, Bharadvađo, i ono u što smo potpuno uvjereni, i ono čemu smo potpuno skloni, i najpotpunija predaja, i ono što nam se čini najlogičnije i najpromišljenije—i to može biti besmisleno, isprazno i lažno, dok i ono u što nismo potpuno uvjereni … i što je nepromišljeno, može biti neosporna činjenica. Razuman čovjek, Bharadvađo, ne smatra da je dosljednost nekoj istini dovoljan razlog za jednostavan zaključak: “Samo je ovo istina, a sve ostalo je zabluda.”

—U kojem smislu, gospodine Gotamo, treba shvatiti dosljednost istini, na koji je način čovjek dosljedan istini? Pitamo gospodina Gotamu o dosljednosti istinitosti.

—Ako je neki čovjek u nešto uvjeren, Bharadvađo, pa kaže: “To je moje uvjerenje”, njegova je izjava dosljedna istini, ali iz toga još ne slijedi jednostavan zaključak: “Samo je ovo istina, a sve ostalo je zabluda.”—Isto tako, ako je neki čovjek nečemu sklon ili o nečemu (tradicionalno) obaviješten, ako o nečemu razumno sudi ili se suzdržava od zauzimanja stanovišta, pa to tako izrazi, njegova je izjava dosljedna istini, ali iz toga još ne slijedi jednostavan zaključak: “Samo je ovo istina, a sve ostalo je zabluda.”—U tom slučaju, Bharadvađo, treba shvatiti dosljednost istini, na taj je način čovjek dosljedan istini, a tako i mi razjašnjavamo dosljednu istinitost. Ali to još nije uvid u istinu.

—U tom smislu, gospodine Gotamo, treba shvatiti dosljednost istini, na taj je način čovjek dosljedan istini. Tako i mi shvaćamo dosljednu istinitost. A u kojem se smislu, gospodine Gotamo, postiže uvid u istinu, na koji način čovjek uviđa istinu? Pitamo gospodina Gotamu o uvidu u istinu.

—Isposnika, Bharadvađo, koji boravi u blizini sela ili grada, može da posjeti neki domaćin ili njegov sin i da provjeri postoji li u tom redovniku neka od tri vrste sklonosti koje mogu da izazovu požudu, mržnju ili zabludu, tako da će, kad mu je duh obuzet njima, reći da zna i ono što ne zna, ili da vidi ono što ne vidi, ili će na drugoga utjecati tako da ga navede na nešto što će ga za duže vrijeme oštetiti i unesrećiti.

Ako takvim provjeravanjem ustanovi da redovnik nema takvih sklonosti …, nego da mu vladanje ni djelom ni riječju ne odaje ni požudu, ni mržnju, ni zabludu, a kad taj redovnik razjašnjava istinu (dhammo) da je ta istina duboka, teško dosežna, teško shvatljiva, staložena, usavršena, da nije proizvod logičkog nadmudrivanja, da je istančana, pristupačna shvaćanju mudraca, istina koju ne može da objasni čovjek obuzet požudom, mržnjom ili zabludom—kad, dakle, takvim provjeravanjem ustanovi da je redovnik pročišćen od požude, mržnje i zablude, tada stiče povjerenje u njega.

Pristupivši mu s povjerenjem, sjeda pored njega.
Sjedeći tako, otvara uši.
Otvorenih ušiju sluša pouku (Dhammo).
Saslušavši, prihvaća pouku.
Onome što je prihvatio provjerava smisao.
Pouke čiji je smisao provjerio, promišljeno zadržava u pamćenju.
Iz promišljenosti se rađa odluka.
Odlučivši se, laća se posla.
Lativši se posla, odmjerava svoj zadatak.
Odmjerivši zadatak, izvršava podvig.

Ko to postigne, taj će zorno, vlastitim očima ugledati krajnju istinu i prozrijeti je mudrošću.—Tako se, Bharadvađo, postiže uvid u istinu, na taj način čovjek uviđa istinu, a tako i mi razjašnjavamo uvid u istinu. Ali to još nije dostignuće istine.

—Tako se, gospodine Gotamo, postiže uvid u istinu. Na taj način čovjek uviđa istinu. Isto tako i mi shvaćamo uvid u istinu. A u kojem smislu treba shvatiti dostignuće istine? Na koji način čovjek dostiže istinu? Pitamo gospodina Gotamu o dostignuću istine.

—Dostignuće istine se sastoji, Bharadvađo, u izvršavanju, njegovanju i razvijanju svih tih pretpostavki…

—A šta je, gospodine Gotamo, osobito važno za dostignuće istine?

—Za dostignuće istine, Bharadvađo, osobito je važan podvig. Ko ne izvrši podvig, taj neće ni dostići istinu. Kako se ko trudi, tako i dostiže istinu. Zato je podvig osobito važan za dostignuće istine.

—A šta je, gospodine Gotamo, osobito važno za podvig?

—Odmjeravanje zadatka—Ko ne zna da odmjeri zadatak, taj ne može ni da ga izvrši. Kako neko odmjeri svoj zadatak, tako će ga i izvršiti.

—A šta je, gospodine Gotamo, osobito važno za odmjeravanje zadatka?

—Latiti se posla—Ko se ne lati posla, ne može ni da odmjeri svoj zadatak. Kako se ko lati posla, tako će i odmjeriti svoj zadatak.

—A šta je, gospodine Gotamo, osobito važno za za čovjeka da se lati posla?

—Odluka.—Ko nije odlučan, taj se ni ne laća posla. Kako se ko odluči, tako će se i latiti posla.

—A šta je, gospodine Gotamo, osobito važno za odluku?

—Promišljenost.—Iz onoga što nije promišljeno ne rađa se odluka. kako je nešto promišljeno, tako djeluje i na odluku.

—A šta je, gospodine Gotamo, osobito važno za promišljenost?

—Provjeravanje smisla.—O onome što nema smisla ni ne razmišljamo, nego samo o onome čemu smo shvatili smisao.

—A šta je, gospodine Gotamo, osobito važno za provjeravanje smisla?

—Prihvaćanje pouke.—U što nismo upućeni, tome ni ne možemo provjeriti smisao. Koliko je ko upućen, toliko može da provjeri smisao.

—A šta je, gospodine Gotamo, osobito važno za prihvaćanje pouke?

—Da se pouka prihvati potrebno ju je saslušati.—Ko ne sasluša pouku, taj je ni ne prihvaća.

—A šta je, gospodine Gotamo, osobito važno za slušanje pouke.?

—Da se pouka sasluša, potrebno je otvoriti uši.—Ko ne otvori uši, taj ne može ni da čuje pouku. Koliko ko sluša, toliko i čuje.

—A šta je, gospodine Gotamo, osobito važno za otvaranje ušiju?

—Pristupiti učitelju i sjesti pored njega.—Ko ne dođe da sluša, taj ne može ni da čuje.

—A šta je, gospodine Gotamo, osobito važno za pristup učitelju?

—Povjerenje.—Ko ne stekne povjerenje u učitelja, taj mu ni ne pristupa. Koliko je ko stekao povjerenja, toliko se i približuje. Zato je povjerenje važno za pristup učitelju.

—Pitali smo gospodina Gotamu o dosljednosti istini, a on nam je razjasnio dosljednost istini. To nas je obradovalo, s tim smo se saglasili i time smo zadovoljni. A zatim smo ga pitali o uvidu u istinu, pa o dostignuću istine, pa o onome što je od osobite važnosti za dostignuće istine, a on nam je sve to razjasnio… Šta god smo pitali gospodina Gotamu, to nam je tačno razjasnio. Time nas je obradovao, s time smo se saglasili i tim smo zadovoljni.—Prije smo, gospodine Gotamo, mislili ovako: “Ta ko su ti sitni isposnici obrijane glave, niske kaste, tamne puti, stvoreni iz nogu boga Brahme—a ko su, nasuprot njima, učeni znalci istine!”—Doista, gospodin Gotamo je probudio u meni isposničku ljubav prema isposnicima, isposničko povjerenje u isposnike, isposničko poštovanje isposnika.

Odlično, gospodine Gotamo, odlično!—Molim gospodina Gotamu da me primi za svoga sljedbenika i da mi bude utočište od danas do kraja života.